Starogrčki univerzalni znanstvenik Arhimed već je oko 250. godine pr. Kr. prepoznao potencijal navoja. Njegov „Arhimedov vijak“ nije služio kao spojni element, već kao sredstvo za prijenos vode – spiralna cijev koja je rotacijom prenosila tekućinu prema gore. Ovaj se princip koristi i danas, primjerice u pumpama. No, rodila se ideja o trajnom i snažnom povezivanju dvaju čvrstih elemenata spiralnim kretanjem. Stoljećima su obrtnici pokušali usavršiti metalne i drvene spojeve, koristeći jednostavne vijke. Međutim, njihova je proizvodnja bila mukotrpna, skupa i sve samo ne precizna. Svaki je vijak bio jedinstven, a međusobna kompatibilnost praktički nepostojeća.
Standardizacija
U doba tehničkog zamaha na scenu stupa Henry Maudslay. Bravar i izumitelj strojeva po struci postao je poznat po prvom industrijski primjenjivom tokarskom stroju za izradu navoja vijaka s konstantnom preciznošću. Maudslay je konstruirao stroj s poprečnim pomakom i navojnom osovinom – mehanizmima koji su omogućavali precizno vođenje reznog alata duž osi obratka. Njegov izum metalnog tokarskog stroja bio je ključan za proizvodnju standardnih navoja i izmjenjivih dijelova, što je temelj masovne proizvodnje.
WEB KATALOG: Vijci za metal
(Autor: Nataša Dopsaj, )
