Evolucija ljepila

Evolucija ljepila
Kada su prvi ljudi na Zemlji započeli uređivati svoje okruženje, pomoću alata napravljenih od drva i kamenja, pokrenut je kreativni proces. Otkrićem smole breze, Neandertalci i Homo sapiensi pronašli su genijalan materijal čija se evolucija nastavlja do danas. Prvi dokazi o uporabi pokazuju da je smola dobivena iz kore breze suhom destilacijom još prije 220 000 godina korištena kao ljepilo za izradu alata.

Tijekom tisućljeća u cijelom su se svijetu razvijale inovativne ideje o tome kako povezati različite materijale. Dokazano je da su Mezopotamci još 4.000 godina pr. Kr. koristili asfalt kod gradnje svojih hramova. Oko 3.000 godina pr. Kr. Sumerani su kuhanjem životinjskih koža pravili glutensko ljepilo, pojačano krvlju i bjelanjcima, kako bi spojili različite predmete. Egipćani su, 1.500 godina pr. Kr. proizvodili životinjsko ljepilo za tadašnju verziju furnira. Pčelinji vosak se miješao s kamenim brašnom i takva smjesa koristila u proizvodnji oružja i predmeta za svakodnevnu upotrebu. Naravno, Grci i Rimljani su također imali različite verzije ljepila. U Grčkoj su se u to vrijeme pojavili prvi samostalni proizvođači koji su proizvodili ljepila za različite namjene.
Nova dostignuća su imala određene nedostatke, koji su bili vidljivi tek nakon izvjesnog vremena. U slučaju tadašnjeg ljepila, bakterije i gljivice su imale gotovo idealne uvjete za razmnožavanje. Time su se pojavile i određene opasnosti za zdravlje, koja su se trebala staviti pod kontrolu.

Dugo vremena se nisu pojavljivale nikakve inovacije niti je dolazilo do nekog napredovanja u proizvodnji ljepila. Tek su se u kasnom srednjem vijeku pojavili prvi ozbiljniji proizvođači ljepila. Pojavom prvih tiskanih knjiga proizvodnja ljepila je dosegnula svoju pravu veličinu. Područja primjene i materijali za proizvodnju ljepila su dugo vremena ostali nepromijenjeni. Tadašnja proizvodnja je bio jednoličan i manje cijenjeni posao. Industrijalizacija je donijela vjetar u leđa ovoj profesiji što se posebno očitovalo u industriji tepiha i namještaja. Usavršena proizvodnja omogućila je i običnim ljudima onoga doba da se okruže lijepim i modernim stvarima. Tako se ljepilima podigla vrijednost, privukla su veliku pažnju, a samim time je narasla potražnja.
Početkom 20. stoljeća kemičari, fizičari i inženjeri proučavali su učinke adhezijskih i kohezijskih sila i istraživali makromolekularnu strukturu ljepila. Istraživanje je dovelo do razvoja sintetičkih smola od kojih su se počela proizvoditi sve snažnija sintetička ljepila. Ljepila se dijele u dvije velike skupine: fizikalna i kemijska ljepila. U praksi se danas primjenjuje više vrsta ljepila, koje se međusobno razlikuju u pogledu agregatnog stanja, nanošenja, temperature otvrdnjavanja, vremena upotrebe i dr. Prilikom upotrebe treba odabrati ono ljepilo koje zadovoljava većinu zahtijeva lijepljenih spojeva, kao što su: vrsta materijala koje treba lijepiti, veličina opterećenja dijelova, vremensko trajanje opterećenja, radna atmosfera u kojoj se nalaze dijelovi itd.

U Schachermayeru možete pronaći širok asortiman ljepila i montažnih ljepila za različite namjene.

28. Listopad 2019 | Facebook | Twitter